Hashimoto i prehrana: vitalna važnost vitamina B12

Kako bismo se osjećali bolje uz svakodnevno iscrpljivanje koje nam donose bolesti štitnjače, potrebno je prvenstveno prilagoditi prehranu i način života. Ali, jedan od važnih preduvjeta je i istražiti deficite koje imamo u tijelu i nadoknaditi ih dodacima prehrani, odnosno, suplementima. Oni će nadomjestiti nedostatak hranjivih tvari, tako čest kod poremećaja štitnjače. Jedna od važnih hranjivih tvari čijem su nedostatku osobe s Hashimotom posebno sklone je vitamin B12.

Specifičnost vitamina B12 jest da ga ne sintetiziraju ni biljke ni životinje, nego samo određene bakterije. Također, za pravilnu apsorpciju vitamina B12 potrebna je dovoljna količina želučane kiseline. Procjenjuje se kako organizam apsorbira samo oko jedan posto cjelokupnog unosa B12. Upravo stoga najčešće ga stariji ljudi imaju premalo, zbog nedovoljne količine želučane kiseline potrebne za njegovu apsorpciju. U nedavnom istraživanju provedenom na 2232 osobe s Hashimotom, 33 posto ih je imalo manjak ovog važnog vitamina, a 76 posto ih se osjećalo bolje nakon uzimanja dodatnih količina B12.

Zašto osobe s Hashimotom imaju nedostak hranjivih tvari u organizmu?

To je doista začaran krug. Selen, željezo, vitamin A, vitamin E, vitamini B, kalij, jod i cink  neophodni su za pravilnu funkciju štitnjače. Ostale hranjive tvari, iako nisu izravno uključene u funkciju štitnjače, također su neophodne za optimalan imunološki sustav, crijeva, jetru i funkciju nadbubrežne žlijezde.

Većina osoba s dijagnozom Hashimoto, također imaju nisku razinu selena, vitamina E i glutationa, kao i cinka i feritina (zaliha željeza u organizmu).

3 oblika vitamina B12

U hrani i dodacima prehrani, B12  pojavljuje se u različitim kemijskim oblicima: cijanokobalaminu i hidroksikobalaminu – fiziološki neaktivnim oblicima te metilkobalaminu – fiziološki aktivnom obliku.

Cijanokobalamin

Najčešći oblik u dodacima prehrani, dobiva se sintetskim putem. Znanstvenici danas ističu kako je ovaj oblik B12 najmanje učinkovit. Fiziološki je neaktivan oblik vitamina B12 i da bi ga organizam upotrijebio mora se prvo u tijelu transformirati u metilkobalamin, fiziološki aktivan oblik.

Hidroksokobalamin

Oblik B12 koji se nalazi u mesu, jetri, ribi, morskim plodovima, jajima mlijeku i mliječnim proizvodima.

Metilkobalamin

Jedini fiziološki aktivan oblik vitamina B12 koji može proći krvno-moždanu barijeru. Nalazi se u krvnoj plazmi, cerebralno-spinalnoj tekućini i tekućem dijelu citoplazme. Znanstvenici preporučuju ovaj oblik B12 i on je danas zlatni standard. Metilkobalamin je specifičan oblik B12 potreban za normalno funkcioniranje živčanog sustava. Stoga bi trebao biti prvi izbor kad razmišljamo o dodatnom unosu ovog vitamina.

Razlozi zbog kojih dolazi do nedostatka vitamina B12

Uzgoj i proizvodnja hrane

Jedan od razloga zbog kojih mnogi od nas pate od nedostatka hranjivih tvari često je uzrokovan i načinom na koji tradicionalne metode uzgoja i prerade hrane danas “kradu” bogate hranjive tvari iz hrane. U konvencionalnim metodama uzgoja, povrće se uzastopce uzgaja na istoj zemlji. A ona je već nakon prvog ciklusa uzgoja iscrpila hranjive tvari. Tako iscrpljeno tlo uzastopnom proizvodnjom ne može svim plodovima osigurati hranjive tvari.
Povrće i voće se, također, beru prije nego što su sazreli. Na taj način, prije pune zrelosti, nemaju priliku iscrpiti iz tla na kojem su zasađeni sve hranjive tvari koje bi trebali dobiti. Zato je ovako konvencionalno uzgojeno povrće daleko manje hranjivo od organskih sorti. I zato je organski uzgojeno voće i povrće skuplje. Stoga, kad god imate priliku, konzumirajte organsko povrće, voće i meso, kako biste dobili najviše od hrane.

Loša probava

I loša probava može biti jedan od uzroka nedostatka hranjivih tvari kod mnogih osoba s Hashimotom. Ukoliko npr. nemate dovoljno probavnih enzimima, nećete moći ispravno iskorištavati hranjive tvari iz hrane. Možete jesti velike količine odrezaka iz dana u dan, ali ako nemate dovoljno kiseline u želucu, nećete moći dobiti dovoljno željeza iz tog odreska. Promijenjena crijevna flora, ili disbioza, također će spriječiti ekstrakciju hranjivih tvari iz hrane.

Lijekovi

Neki od najčešće propisanih lijekova kod osoba s Hashimotom također su uzroci iscrpljivanja hranjivih tvari iz tijela. To uključuje blokatore kiseline, sintetičke estrogene, progesteron (poput pilule za kontrolu rađanja), kao i antibiotike.

Dijeta

Mnoge od dijeta koje osobe s hipotireozom slijede kako bi im pomogle ublažiti simptome bolesti, isto tako mogu biti temeljni uzroci deficita hranjivih tvari. Prehrana bez glutena ili Paleo prehrana može imati značajan i pozitivan učinak na osobe s poremećajima štitnjače. No, isto tako, mogu ukloniti neke važne vitamine iz prehrane, uključujući B-vitamine, koji će se morati nadoknaditi.

Veganska i vegetarijanska prehrana

Prehrana vegana i vegetarijanaca, kao i ona s niskim masnoćama, također će utjecati na rizik od nedostataka nutrijenata, uključujući vitamin A, vitamin B3, vitamin B9, vitamin B12, vitamin D, kalcij, krom, bakar, jod, željezo, magnezij, mangan, cink i omega-3. Budući da se vitamin B12 nalazi samo u životinjskim bjelančevinama, a ne i u hrani biljnog porijekla, uzimanje dodatka vitamina B12 neophodno je za vegane i vegetarijance.

Hashimoto i hipotireoza

Hipotireoza sama po sebi dovodi do slabe ekstrakcije minerala i vitamina iz naših izvora hrane. Hormoni štitnjače određuju metabolizam cijelog tijela, uključujući probavni trakt. Nedostatak hormona štitnjače čini ekstrakciju hranjivih tvari težom i manje učinkovitom. A može dovesti i do nedostataka hranjivih tvari, vrlo često i B12.

U slučaju osoba s poremećajima štitnjače, nedostatak B12 često je posljedica oštećenja probavnog trakta (sindrom propusnosti crijeva) koja sprječavaju apsorpciju vitalnih hranjivih tvari. B12 se oslobađa apsorpcijom uz pomoć klorovodične kiseline (želučane kiseline) i proteaze, enzima u želucu. I niska razina klorovodične kiseline, koja se uobičajeno nalazi kod osoba s Hashimotom, dovedi do opasnosti od nedostatka B12.

 

Faktori rizika od nedostatka B12

Vitamin B12 je važan vodotopljivi vitamin koji se obično nalazi u životinjskim bjelančevinama, kao što su riba, školjkaši, meso, jaja i mliječni proizvodi. B12 je potreban za sintezu proteina, reprodukciju stanica i normalan rast. U osnovi ima molekulu kobalta, pa otuda i njegovo ime – kobalamin. Organizam treba vitamin B12 kako bi pretvorio homocistein u metionin, te za zaštitu DNA i RNA. Vitamin B12 podržava energiju, štiti živčane i moždane stanice, stimulira proizvodnju serotonina, doprinosi stvaranju crvenih krvnih stanica, podržava imunološki sustav i održava pozitivno raspoloženje.

Rizik od nedostatka vitamina B12 veći je kako se povećava starosna dob. Utvrđeno je i kako taj rizik prevladava kod muškaraca, bijelaca i osoba latinoameričkog podrijetla. Rezultat je nedovoljnog unosa, slabe apsorpcije iz hrane i drugih medicinskih stanja koja sprječavaju apsorpciju.

Imate li poremećaj štitnjače, postoji velika vjerojatnost da ne apsorbirate B12, čak i ako konzumirate hranu bogatu životinjskim bjelančevinama. Uz uklanjanje problematične hrane i nadopunjavanje betaina s pepsinom za vraćanje zdrave funkcije crijeva, uzimanje dodatka B12 vratit će vam energiju, kognitivnu funkciju i sveukupno ćete se bolje osjećati.

Većina osoba s poremećajima rada štitne žlijezde i propterećenom nadbubrežnom žlijezdom također će imati nisku razinu želučane kiseline (klorovodična kiselina ili HCl), neophodne za razgradnju proteina. Ovo je stanje poznato kao “achlorhydria”. Ovaj nedostatak odgovarajućih probavnih enzima dovodi do iscrpljivanja aminokiselina, željeza, cinka i drugih hranjivih tvari dobivenih iz proteina. Simptomi uključuju plinove, žgaravicu, nadutost i težinu u želucu nakon obroka bogatog proteinima.

Simptomi nedostatka vitamina B12

Naznake nedostatka B12 dijele se u nekoliko skupina simptoma:

Neurološki simptomi – slabost u nogama, rukama i torzu, tegobe s ravnotežom i kretanjem, smetnje vida, ukočenost, trnce, peckanje, grčenje mišićima, gubitak osjeta okusa/mirisa, sporost refleksa, nemogućnost kontroliranja mokrenja ili stolice, impotencija i depresija.

Psihijatrijski simptomi – bezvoljnost, razdražljivost, paranoja, manija, halucinacije, nasilno ponašanje, psihoze, promjena osobnosti i postporođajne depresije/psihoze.

Hematološki simptomi – anemija, leukopenija, trombocitopenija, abnormalno nizak broj retikulocita, hipersegmentirani neutrofili, anizocitoza (poremećaji veličine eritrocita), poikilocitoza (poremećaji oblika eritrocita), pancitopenija (snižene vrijednosti svih triju krvnih loza u perifernoj krvi).

Ostali simptomi – umor, opća slabost, nedostatak energije, bljedilo, gubitak težine, vrtoglavice, ortostatska hipotenzija, nesvjestica, padovi, zujanje u ušima, otežano disanje kod fizičkih napora, tahikardija, hepatomegalija, splenomegalija, gubitak apetita, anoreksija, upala jezika/glositis, zatvor, proljev i prerano sijeda kosa.

Simptomi u slučaju nedostatka kod dojenčadi i djece – zaostajanje u razvoju, apatičnost, razdražljivost, hipotonija, slabost, drhtanje, nekontrolirani pokreti, konvulzije, ataksija (gubitak koordinacije voljnih pokreta mišića), anoreksija, spori rast, sporo debljanje, spori rast glave, zaostajanje u socijalizaciji, slabe motoričke vještine, zaostajanje u jezičnim vještinama, problemi u govoru, niži kvocijent inteligencije, mentalna retardacija, anemija.

Achlorhydria i nemogućnost probavnog trakta u razgradnji i apsorpciji mnogih važnih hranjivih tvari mogu dovesti do ozbiljnih nedostataka za mnoge osobe s hipotireozom. Hashimoto često dovodi i do pojave drugih autoimunih poremećaja. Jedan od njih specifično je vezan za nedostatak B12 i poznat je kao perniciozna anemija. U pernicijskoj anemiji, imunološki sustav napada intrinzični faktor, protein u našem želucu, potreban za apsorpciju B12. (Perniciozna anemija, Hashimoto i Graves mogu biti uzrokovani i Helicobacter pylori, a liječenje H Pylori može dovesti do poboljšanja sva tri poremećaja.)

Drugi čimbenik rizika nedostatka B12 je nedovoljan rast probavnih bakterija, obično poznat kao SIBO. On može biti prisutan i do 50% osoba s Hashimotom.

 

Imate li niske razine B12?

Laboratorijski testovi za mjerenje razine B12 ne ukazuju uvijek na pravo stanje. Znanstvenici su otkrili kako su “normalno niske” razine B12 unutar referentnih vrijednosti povezane s neurološkim simptomima kao što su problemi s ravnotežom, gubitak memorije, depresija, manija, umor, pa čak i psihoza!

Normalne razine vitamina B12 kreću se između 200-900 pg / mL, s koncentracijama manjim od 200 pg / mL, što obično rezultira nedostatkom B12.  A nedostatak B12 može dovesti do gastrointestinalnih lezija i neuroloških oštećenja, kao i simptoma kao što su depresija, gubitak pamćenja, slabost, promjena osobnosti i raspoloženja i slabije kognitivne performanse. Pogoršana probava i upala, također su simptomi nedostatka B12.

Povećane razine B12 u mogu biti povezane s varijacijom MTHFR gena. Kada tijelo ne može pravilno koristiti B12, pokazat će se kao povišena razina. No, budući da je B12 vitamin topiv u vodi, bilo koju količinu odnosno višak koji tijelo ne koristi, jednostavno će se ukloniti iz tijela mokrenjem.

Kako biste saznali imate li niske razine B12, možete zatražiti od liječnika uputnicu za B12 (ili kobalamin) test. Ovaj test može se napraviti pojedinačno ili može biti dio kompletne krvne slike. Razina može biti niska, čak i ako su svi drugi testovi za željezo i anemiju unutar referentnog raspona. Optimalne razine B12 trebaju biti između 700-900 pg / ml. Većina laboratorija neće uputiti na niske razine B12, osim ako nisu ispod 200 pg / ml.

Preporučene dnevne doze vitamina B12

Hrvatski Pravilnik o dodacima prehrani propisuje da je preporučena dnevna doza vitamina B12 u dodacima prehrani za odrasle 2,5 µg, a najviše 9 µg. Za trudnice i dojilje 3,5 i 4 µg. Međutim, svi oni s teškoćama u apsorpciji vitamina B12, trebaju znati da moraju unijeti mnogo više toga vitamina kako bi tijelo apsorbiralo potrebnu količinu. Ako organizam apsorbira samo nekoliko postotaka preporučenoga dnevnog unosa, tada nije teško izračunati da je potreban mnogo veći dnevni unos nego što je to predviđeno propisima.

Određivanje tako niskoga dnevnog unosa ne može se opravdati ni strahom od eventualne hipervitaminoze jer je vitamin B12 topljiv u vodi te se izlučuje mokrenjem pa nema opasnosti od predoziranja. Stoga ugledni stručnjaci savjetuju podizanje doze preporučenoga dnevnog unosa za 400 µg. Mnogi preporučuju čak i za 1000 µg na dan, što ne predstavlja nikakav rizik za zdravlje. Tako se, uz zanemarive troškove, mogu se spriječiti ozbiljne bolesti i uštedjeti mnogo novca za njihovo liječenje.

Najučinkovitiji oblik vitamina B12

Preporučljiv oblik vitamina B12 upravo je metilkobalamin. Iznimno je važno odabrati biološki aktivan oblik zbog postizanja maksimalne apsorpcije. Umjesto tableta ili kapsula koje nepotrebno opterećuju probavni sustav i metabolizam pa ih starije osobe teško ili uopće ne mogu uzimati, najbolji je oblik oralni sprej.

Raspršivanje pod jezik uglavnom ne opterećuje probavni sustav i metabolizam, nego ih zaobilazi i ide izravno u krv. Tako izbjegavamo utjecaj štetnih čimbenika na apsorpciju vitamina B12 u probavno-metaboličkom procesu.

 

Štitnjača.hr

O životu sa štitnjačom. O životu bez štitnjače. O šarenim i sivim danima. I svemu između toga.

WordPress Ads